Naslovna

 

Kurs

    Naslovna    I    O kursu    I    Organizatori Raspored    I    Log na blog    I    Blogovi    I    Forum    I    Čet        
 
TEMA:
Političke implikacije IKT-a i koncept e-vlade [pdf]
 
1. Tehnološke revolucije i njihov uticaj na politički život
 
   

POLITIČKE IMPLIKACIJE IKT-A I KONCEPT E-VLADE
Tehnološke revolucije i njihov uticaj na politički zivot

 

Spektakularan napredak nauke tokom prve polovine 20. veka (kvantna mehanika, teorijska fizika, matematička logika i druge fundamentalne discipline) sledila je u drugoj polovini veka isto tako impresivna primena naučnih dostignuća u tehnologiji, koja je radikalno promenila način života većeg broja ljudi nego bilo koja od ranijih naučno-tehnoloških revolucija. Ni industrijska revolucija poznog 18. i celog 19. veka, koja je na sličan način usledila prodoru klasične mehanike i termodinamike tokom 17. i 18. veka nije dosegla tu dubinu promene ljudskog društva i u svakodnevnom životu i u konceptualnom smislu, ali ni širinu populacije zahvaćene tim promenama. Uprkos naglom usponu, recimo, primenjene genetike i atomske fizike u periodu posle Drugog svetskog rata, konstruisanje i širenje upotrebe personalnih računara, a naročito nastanak interneta kao svetske komunikacione mreže ipak je najprimetnije uticao na skoro sve aspekte ljudskog života današnjice. Nastale, naravno, u svetu nauke, ove tekovine su najpre osvojile bezbednosne strukture Sjedinjenih Američkih Država u čijem se okrilju i odvijao naučni rad na njihovom koncipiranju i razvoju, da bi se u poslednjim decenijama 20. veka rapidno proširile u svet biznisa, državne administracije, obrazovanja i umetnosti, tako da danas ni estradu nije moguće zamisliti bez njih. U ovom radu su predstavljene neke posledice koje je informatička revolucija, pre svega upotreba interneta, proizvela u političkoj sferi, koju najšire možemo opisati kao borbu za sticanje i očuvanje vlasti, ali i njeno vršenje. Mnogi indikatori govore da je u ovoj oblasti ljudskog života, uprkos uvreženim predstavama da je njena podložnost promenama i inovacijama u obrnutoj proporciji u odnosu na npr. nauku, takođe došlo do radikalne redefinicije metoda i sredstava koja primenjuju njeni akteri, ali i do ponovnog vrednovanja nekih njenih bazičnih načela. Ne bi bilo začuđujuće da, kao i u slučaju ranijih naučno-tehnoloških revolucija, i kod aktuelne informatičke njene političke implikacije postanu manifestne primetno kasnije od privrednih i kulturnih.

Kao delatnost čija je jedna od najvažnijih komponenti komunikacija, politika je nužno podložna promenama u okolnostima kada međuljudska komunikacija korenito menja oblik, frekventnost i intenzitet. Usled širenja interneta danas neuporedivo veći broj ljudi nego ranije ima mogućnost da se neposredno informiše o političkim pitanjima, i to iz mnogo raznovrsnijih izvora, a politički akteri su dobili šansu da svoje ideje i propagandne akcije vrlo efikasno predstave mnogo široj populaciji nego njihovi prethodnici. Protok ideja, uključujući i političke, je stoga intenzivniji nego što se do skora moglo i zamisliti. Uticaj ovih fenomena na politizaciju širih masa i na karakter i pravac promena političkog života još uvek je nedovoljno ispitan. Epoha u kojoj je došlo do masovnog širenja interneta ima svoje značajne političke specifičnosti u odnosu na ranije periode. Terorističke aktivnosti su sve brojnije, masovnije, efikasnije i brutalnije, a šire se i van tradicionalno kriznih područja i na teritorije zemalja i sredina koje su tradicionalno smatrane bezbednim. Teško je oteti se utisku da je nagli porast mogućnosti za razmenu informacija, čiji je protok u njegovom novonastalom intenzitetu sve teže kontrolisati u vanrednim situacijama koje to iziskuju, ohrabrio inspiratore, organizatore i izvođače ovakvih akcija da ih intenziviraju i „usavrše“. To se odnosi i na njihovu mogućnost okupljanja i indoktrinacije novih pristalica, ali i razmene neophodnih tehnoloških i organizacionih znanja i veština. Takvo stanje izazvalo je u većini razvijenih zemalja pravu bezbednosnu opsesiju, u kojoj se opet velike nade polažu u informacione tehnologije. Njih obilato koriste naročito bezbednosne strukture SAD, težeći da spreče širenje sofisticiranih novih vojnih tehnologija u države sa radikalno drugačijim društvenim i političkim poretkom ili nepredvidljivog ponašanja na međunarodnoj sceni. Nedavno je ponovo reaktuelizovan slučaj već odavno nuklearne sile – Kine, usled najava EU da će joj ukinuti embargo na uvoz novog naoružanja uveden posle masakra nad disidentima 1989, dok je kod Iraka, Irana i Severne Koreje akcenat ipak bio na prevenciji razvijanja nuklearnog i biološkog oružja. U sferi političkih ideja, internet se pokazuje kao vrlo efikasno sredstvo za promociju i širenje onih koje se u demokratskom delu savremenog sveta načelno smatraju neprihvatljivim i opasnim. Da pomenemo samo verski fanatizam (islamski, ali i drugih religija), rasizam (pretežno u Zapadnoj Evropi, ali ne samo u njoj), boljševizam, fašizam, nacizam, anarhizam.

Jedna od pojava koje vremenski koincidiraju sa omasovljenjem upotrebe interneta, verovatno njome podstaknuta na sličan način kao i širenje terorističkih mreža, je i nagla ekspanzija alterglobalističkog (ili antiglobalističkog) pokreta čija difuzna organizovanost, bez centralnog rukovođenja, idejna nekoherentnost i nedorečenost, kao i prevashodno negativno određenje ciljeva stoje u oštroj suprotnosti sa radikalnim, često ekstremno levim aktivizmom njegovih pripadnika. Ovi pokreti, dakle, u organizacionoj sferi pokazuju tendenciju entropije, koju možemo uporediti sa redefinisanjem koncepta znanja, izloženog u epohi interneta izvesnoj destandardizaciji, demonopolizaciji i dehijerarhizaciji načina njegovog širenja, dok u ideološkoj sferi prate opisanu tendenciju prevrednovanja političke korektnosti. Što se tiče teritorijalne organizacije i koncentracije vlasti, sve čvršći oblici regionalnih ekonomskih i političkih integracija postepeno relativizuju tradicionalno shvatanje države kao osnovnog teritorijalnog okvira društvenog, pre svega političkog života, za šta je najimpresivniji primer Evropska Unija sa njenim evolutivnim, ali do sada nezaustavljenim procesima delegiranja suvereniteta na naddržavni i subdržavni nivo. Klasični koncept suverenosti u pitanje dovode i multinacionalne kompanije, među kojima ima moćnijih i od velikog broja država, što je po svoj prilici u vezi i sa razvijenošću njihovih potencijala u oblasti informacionih tehnologija. Neke države. tj. njihovi režimi su doživeli poraz suočivši se sa opozicionim ili disidentskim pokretima koji su u svim sredstvima političke borbe bili lošije opremljeni i obučeni od državne vlasti osim u UKT, pomoću kojih su u velikoj meri pospešili svoje omasovljenje i podršku svetskog javnog mnjenja (Srbija 2000, Gruzija 2003, Ukrajina 2004). Najzad, postojeći politički i ideološki sporovi, pa i oružani sukobi, nekad dobijaju svoj odraz i u „ratovima“ hakera, što je uveliko došlo do izražaja na teritoriji bivše Jugoslavije. Poznat je slučaj hrvatskog hakera koji je privremeno onesposobio sajt srpske televizije „Pink“ i na njega postavio svoju nacionalnu zastavu, saopštivši da mu motiv nije uništenje sajta već odgovor na fotografisanje nekoliko srpskih studenata sa slikom generala Dragoljuba Mihailovića u centru Zagreba, kojima je, inače, čestitao na hrabrosti i izrazio želju da se upoznaju. Mnogo su češći, nažalost, hakerski napadi na sajtove sa političkom ili informativnom sadržinom čiji su motivi i posledice destruktivni.

 

   
CePITCePIT, Beogradska otvorena škola, Masarikova 5/12, 11000 Beograd, Srbija i Crna Gora, imejl: cepit@bos.rs