IKT I GLOBALIZACIJA
Literatura: Odlomak iz "Uspona umreženog društva", Manuela Kastelsa

Predgovor: mreža i sebstvo

"Smatraš li me učenim, načitanim čovjekom 1 ?"
"Svakako," odgovorio je Zi-gong, "Zar nisi?"
"Nikako," rekao je Konfucije. "Samo sam dosegao nit koja povezuje sve ostale."*

Potkraj drugoga tisućljeća kršćanske ere nekoliko je događaja od povijesnog značenja promijenilo društveni krajolik ljudskog života. Tehnološka revolucija temeljena na informacijskim tehnologijama sve brže mijenja materijalnu osnovu društva. Ekonomije u cijelom svijetu globalno su pos­tale međusobno ovisne, uvodeći novi oblik odnosa između ekonomije, države i društva, unutar jednog sustava varijabilne geometrije. Kolaps sovjetskog etatizma i pad međunarodnoga komunističkog pokreta kao posljedica, trenutno su narušili povijesni izazov kapitalizmu, oslobodili političku ljevicu (i marksističku teoriju) od kobne privlačnosti marksizma-lenjinizma, okončali hladni rat, smanjili rizik općega nuklearnog uništenja i promijenili globalnu geopolitiku u njezinim temeljima.

Sam je kapitalizam prošao kroz proces značajne restrukturacije čije su karakteristike veća fleksibilnost upravljanja; decentralizacija i umreženost poduzeća, prisutna unutar samih poduzeća i u odnosima spram drugih poduzeća; značajan porast moći kapitala s obzirom na radnu snagu, uz prateći pad utjecaja radničkog pokreta; sve veća individualizacija i diverzifikacija radnih odnosa; masovno uključenje žena u plaćenu radnu snagu, često uz diskriminacijske uvjete; intervencija države sa svrhom selektivne dere-gulacije tržišta i smanjivanja socijalnog osiguranja, uz različit intenzitet i orijentaciju, ovisno o prirodi političkih sila i institucija u svakom društvu; te povećana globalna ekonomska konkurencija, u kontekstu sve ve­će geografske i kulturne diferencijacije okvira akumulacije i upravljanja kapitalom. Kao posljedica toga općeg porasta kapitalizma, koji je još uvijek u tijeku, svjedoci smo globalne integracije financijskih tržišta, porasta azijskog Pacifika kao novoga dominantnog, globalnog centra proizvodnje, zahtjevnog ekonomskog sjedinjenja Europe, pojave regionalne ekonomije Sjeverne Amerike, diverzifikacije, pa potom dezintegracije bivšega trećeg svijeta, postupne transformacije Rusije i područja pod utjecajem bivšega Sovjetskog Saveza u tržišne ekonomije i uključivanja vrijednih segmenata ekonomija širom svijeta ujedan međusobno ovisan sustav koji djeluje kao jedinica u realnom vremenu. Zbog tih je trendova došlo do naglašavanja nejednakog razvoja, ovaj put ne samo između Sjevera i Juga, već u svim društvima, između dinamičnih i ostalih segmenata, pred koje se postavlja rizik da postanu nebitni sa stajališta logike sustava. Svjedoci smo istodobnog oslobađanja iznimnih proizvodnih snaga informacijske revolucije i stapanja crnih rupa ljudske bijede u globalnoj ekonomiji, bez obzira je li to Burkina Faso, južni Bronx, Kamagasaki, Chiapas ih La Courneuve.

Istodobno, kriminalne aktivnosti^ organizacije tipa mafije širom svijeta također su postale globalne i informacijske, pružajući sredstva za stimulaciju mentalne hiperaktivnosti i zabranjenih želja, uz bilo koji oblik ilegalne trgovine koji zahtijevaju naša društva, od naprednih oružja do ljudskoga tijela. Nadalje, novi sustav komunikacije koji govori sve uni- verzalnijim, digitalnim jezikom, globalno ujedinjuje proizvodnju i distribuciju riječi, zvukova i slika naše kulture, te ih istodobno prilagođava ukusima identiteta i raspoloženjima pojedinaca. Interaktivne računalne mreže eksponencijalno rastu, stvarajući nove oblike i kanale komunikacije, istodobno oblikovane životom i oblikujući život.

Društvene promjene dramatične su koliko i tehnološki i ekonomski procesi transformacije. Zbog svih problema u procesu transformacije položaja žena, u brojnim je društvima patrijarhalizam napadnut i uzdrman. Tako su odnosi među spolovima umjesto sfere reprodukcije kulture u velikom dijelu svijeta postali domena natjecanja. Iz toga slijedi temeljna redefmicija odnosa između žena, muškaraca i djece, te stoga i obitelji, seksualnosti i ličnosti. Ekološka svijest probila se do društvenih institucija i njezine su vrijednosti stekle političku privlačnost, uz cijenu protuslovlja i manipulacije u dnevnoj praksi korporacija i birokracija. Politički sustavi opterećeni su strukturalnom krizom legitimiteta, periodički narušeni skandalima, ključno ovisni o medijima i osobnom vodstvu, te u sve većoj mjeri udaljeni od građanstva. Društveni pokreti uglavnom su podijeljeni, lokalni, orijentirani na samo jedan problem i prolazni, ograničeni na svoje unutarnje svjetove ili bijesnu samo na trenutak uz neki simbol medija. U svijetu takve nekontrolirane, zbunjujuće promjene, ljudi se uglavnom nastoje okupiti oko primarnih identiteta: religioznih, etničkih, teritorijalnih i nacionalnih. Vjerski fundamentalizam, kršćanski, islamski, židovski, hinduski, pa čak i budistički (što izgleda kao proturječnost), vjerojatno je najveća sila osobne sigurnosti i kolektivne mobilizacije u ovim problematičnim godinama. U svijetu globalnih tokova bogatstva, moći i imidža, potraga za identitetom, kolektivnim ili individualnim, pripisanim ili konstruiranim, postaje temeljnim izvorom društvenog smisla.

To nije novi trend s obzirom na to da je identitet, a pogotovo religiozni i etnički identitet, bio u samom korijenu smisla još od početaka ljudskog društva. Ipak, identitet postaje glavni, a ponekad i jedini izvor smisla u povijesnom razdoblju koje obilježavaju opća razgradnja organizacija, gubitak legitimiteta institucija, nestajanje glavnih društvenih pokreta i prolazni kulturni izražaji. Ljudi u sve većoj mjeri organiziraju svoj smisao oko onoga što jesu, ili misle da jesu, a ne oko onoga što rade. U međuvremenu, s druge strane, globalne mreže instrumentalnih razmjena selektivno uključuju i isključuju pojedince, skupine, regije, pa čak i države, ovisno o njihovoj relevantnosti za postizanje ciljeva obrađenih putem mreže, u neprekidnom toku strateških odluka. Iz toga slijedi temeljna podijeljenost između apstraktnoga, univerzalnog instrumentalizma i povijesno ukorijenjenih, partikularističkih identiteta. 'Naša su društva u sve većoj mjeri strukturirana oko bipolarne suprotnosti Mreže i Sebstva.

U takvu stanju strukturalne shizofrenije između funkcije i smisla, obrasci socijalne komunikacije podnose sve veći stres. A kad se komunikacija prekine, kada više ne postoji, pa čak niti u obliku komunikacije sukoba (što je slučaj kod društvenih nemira ili političkog suprotstavljanja), društvene skupine i pojedinci međusobno se udaljavaju te doživljavaju drugoga kao stranca, a s vremenom kao prijetnju. Tim se procesom širi društvena podijeljenost jer identiteti u sve većoj mjeri postaju specifični i sve teži da ih se podijeli s drugima. Informacijsko društvo, u svojemu globalnom iskazivanju, također je svijet u kojemu žive Aum Shinrikvo, Američka milicija, svijet islamskih/kršćanskih teokratskih ambicija, te recipročni genocid Hutua/Tutsija.

Uznemireni rasponom i opsegom povijesne promjene, kultura i misao našega vremena Često govore o novomu tisućljeću. Proroci tehnologije propovijedaju novo doba ekstrapolacijom jedva shvaćene logike računala i DNK na društvene trendove i organizaciju. Postmoderna kultura i teorija slave kraj povijesti, pa u neku ruku i kraj Razuma, odričući se naše sposobnosti razumijevanja i pronalaženja smisla, čak i besmisla. Pri tome je prešutna pretpostavka prihvaćanje potpune individualizacije ponašanja i nemoći društva da upravlja svojom sudbinom.

Projekt oblikovan ovom knjigom pliva protiv struja razaranja i proti­vi se različitim oblicima intelektualnoga nihilizma, društvenoga skepticizma i političkoga cinizma. Vjerujem u racionalnost i mogućnost poziva­nja na razum, bez štovanja njegove božice. Vjerujem u mogućnost smislenoga društvenog djelovanja i transformativne politike, pri čemu nije neophodno otploviti prema smrtonosnim brzacima apsolutnih utopija. Vjerujem u oslobađajuću moć identiteta, bez prihvaćanja potrebe za njegovom individualizacijom ili zarobljavanjem fundamentalizmom. Predlažem hipotezu prema kojoj su svi glavni trendovi promjene koji čine naš novi, zbunjujući svijet povezani i smatram da možemo odgonetnuti njihov međusobni odnos. Da, vjerujem, bez obzira na staru tradiciju ponekad tragičnih intelektualnih pogrešaka, da su promatranje, analiziranje i teoretiziranje način na koji se može pomoći u izgradnji drukčijega, boljeg svijeta. To se ne postiže davanjem odgovora koji će biti specifični za svako društvo i koje će pronaći sami društveni sudionici, već postavljanjem nekih bitnih pitanja. Ova bi knjiga željela biti skroman doprinos neophodno kolektivnom, analitičkom pothvatu, koji se već događa na mnogim horizontima, usmjerenom k razumijevanju našega novog svijeta na temelju dostupnih dokaza i usmjerene istraživačke teorije.

Kako bismo napravili preliminarne korake u tom smjeru, moramo ozbiljno shvatiti tehnologiju, koristeći se njome kao polaznom točkom ovog istraživanja; trebali bismo locirati ovaj proces revolucionarne tehnološke promjene u društvenom kontekstu u kojemu se zbiva i koji ga oblikuje; i trebali bismo imati na umu pri ocrtavanju nove povijesti da je potraga za identitetom moćna koliko i tehno-ekonomska promjena. Tada, nakon što kažemo te riječi, uputit ćemo se na naše intelektualno putovanje, prateći plan puta koji će nas provesti kroz brojna područja i koji prolazi kroz nekoliko kultura i institucionalnih konteksta, s obzirom na to da razumijevanje globalne transformacije zahtijeva globalnu perspektivu koliko je god to moguće zbog očiglednih ograničenja autorova iskustva i znanja.

[*]Prepričao Sima Qian (145.-0. 89. pr. Kr.) u "Konfucije", u Hu Shi, Razvoj logičkih meto­da u drevnoj Kini, Shangai: Oriental book Company, 1992.; citirano u Qianu 1985: 125.